Everybody's screaming, I try to make a sound but no one hears!!!!

Evo sjedim u sobi i gledam ruže. Ruže koje sam dobila od njega…posljednje ruže koje mi je dao. Sjedim iz dana u dan i gledam kako venu kao i moja ljubav prema njemu. Posljednji dar koji sam dobila od njega i nemam snage ih baciti…
Kad ih vidim osjećam da je jedan djelić njega uz mene. Njega tako nježnog i dobrog, a istovremeno tako bezobraznog i pokvarenog. Iako me puno povrijedio, al' ga ja i dalje volim. Volim ga kao što nikog nisam.
Iz svega toga mogu zahvalit Bogu što mi je otvorio oči i poslao dva anđela koji me izvlače iz krize i uvijek vrate osmijeh na lice. A ti moji anđeli se zovu Mihael i Marin..Tako dobre, vesele, pozitivne osobe da im se divim jer sve gledaju s pozitivne strane i znaju kako me utješiti. I zato kad god ih vidim ili čujem uljepšaju mi dan. Iako Mihaela poznajem tek nekih 2 mjeseca, a Marina sam znala i prije iz viđenja, al nikad nismo previše komunicirali do zadnjih otprilike 3 mjeseca..ali kao da se znamo cijeli život.
Stvarno mi je jako drago što su se pojavili u mom životu i to skroz neočekivano…kao što kaže pjesma: «Spustila te zvijezda na planetu da mi budeš radost..» I ja sam im jako zahvalna što imaju volje i razumijevanja za mene.
Evo ponovno ugledah ruže…i na oči mi počinju navirat suze..
Al neću se slomit! Ne smijem više plakati za njim i zbog njega. Ima i gorih stvari u životu, a ja tu tugujem zbog osobe koja to ne zaslužuje!

Ponekad pomislim zašto baš ja?! Svi se to jako često pitamo, ali ne pomislimo da postoji nešto veće od čovjeka, netko tko upravlja cijelim svijetom. Nikad ne pomislimo da postoji sudbina koja nam je odredila životni put, nekome sretan i lagan, a nekome nesretan i mukotrpan. E točno ta razlika me uvijek muči..zašto ne bismo sami krojili svoju sudbinu?! Iako neki tvrde da svatko sam kroji svoju sudbinu, ali ja u to ne vjerujem baš, jedino vjerujem da ju možemo malo promijeniti, ali skrojiti..to ne, nikako! Sigurno sada mislite koji mi je vrag pa da pišem o tome, ali u posljednje vrijeme puno razmišljam o svojoj sudbini i što će mi se dogoditi u slijedećih dva mjeseca. Znam da neće biti lako ni u kom slučaju...kao prvo ako odem u Zagreb, odvojit ću se od svoje ljubavi..a to me nekako najviše i muči. Zbog njega sam najviše i odlučila otići u Zagreb, a sada kada smo se "pomirili" morat ćemo se ponovo rastati.. Bila bih sretnija da znam da mu nije niti malo stalo do mene i da mu neću nedostajati, a ovak me srce zaboli kad pomislim na to..
Dobro nećemo sada o tužnim stvarima (o tome ćemo drugi tjedan)...
U ponedjeljak mi je prijemni i pokušat ću se pripremiti najbolje što mogu, da upišem faks jer se takva prilika ne propušta..

Evo meee.... Sad stvarno dugo nisam pisala jer sam bila u strci oko škole i kako to već ide.. Škola završila, matura također i evo nas opet na početku nekog drugog života. Bila sam u Zagrebu skoro pa tri tjedna i sutra opet idem da završim te pripreme za faks. Prijavila sam se za Kadeta HV pa se nadam da ću upisat ekonomiju i proći sve kvalifikacije za kadeta. To su neki moji ciljevi za sada, a kasnije ćemo vidjeti.
U ljubavi baš ne cvjetaju ruže, ali ja sam koliko-toliko zadovoljna..najvažnije je da sam u dobrim odnosima sa svojom starom ljubavi Iako sam imala jednu vezu u međuvremenu, ali sam ubrzo shvatila da to ne funkcionira jer sam cijelo vrijeme mislila na tu «staru ljubav» Svi mi govore da ga zaboravim, ali ne mogu..Nije tako lako iščupati jedan dio svog srca i ostaviti ravnodušno iza sebe. Ako upišem faks i sve to, valjda ću ga konačno zaboraviti i pokušati otvoriti novu stranicu u svom životu..
Mislim da bi ovo bilo ukratko to..moram do kraja još spakirat stvari tak da nemam baš previše vremena za pisanje... Al kad se vratim, a to će vjerojatno biti za vikend, bit će jedan normalan post.
evo Mirnuchi pa da se možemo čitati..hehe

Želim da vrištim, da vrištim, da vrištim. I ponekad to zaista i učinim, ali ti me ne čuješ. Ne čuješ sva ta moja zvona u glavi, svu tu zbrku, sve te šumove i vrevu. Ne, ne čuješ!
E pa ti ni ne znaš što znači imati sve nerede svijeta u samo jednom djeliću mozga, u jednoj moždanoj stanici.
Ti ni ne znaš kako je ne imati dušu, a ipak osjećati kako đavolski nagrizuje. Ne, ne znaš kako je ne imati srce, a ipak osjećati bol. Možda je to ona fantomska bol. Jesi li ikad izašao na ulicu i neprekidno se smijao mjesecu? Jesi li ikad mahao zvijezdama, razgovarao sa drvećem, kupovao cvijeće zgradama i pjevao s pticama?? Ne, ti nisi niti ne znaš. Ljubavi pa ti si tako obično biće da zapravo ne znam što sam tražila u tebi, pa ti si samo smrtnik, a ja samo čovjek, ali onaj čovjek koji umire…




Sve bogove svijeta mogu pozvati, ali njega mi ništa ne vrati. Daleko, daleko srce mi je ostalo, ostalo za sva vremena, da kraj njega budi se. U sve luke svijeta nemam s kim jer moje misli su sa njim. U njegovoj boji oka sam i njegovo ime ponavljam…

Nad grad se spušta noć, mjesečina mi obasjava lice, šišmiši lete malo dalje, sve zvijezde sjaje, ja mislim o tebi i kako se nikad ne vraća ono što se daje!

>

Kao što već govori naslov, mrzim Valentinovo i to svake godine sve više jer ljudi malo pretjeruju s time. Jest da nemam nikog i da mi se uvijek događaju sranja oko tog datuma koji zapravo ništa ne znači. Ako si zaljubljen i ako nekog voliš pa valjda će tim ljudima cijelu godinu biti Valentinovo i cijelu godinu će iskazivati ljubav jedno prema drugome, a ne samo na taj dan. Nije bit u tome kako ćeš provesti taj dan već kako ćeš provesti ostatak godine. Jedino što me prošle godine razveselilo na Valentinovo je moj nećak koji se rodio taj dan oko pet sati ujutro. I to me jedino razveselilo, a ostalo ništa. Jer svi kupuju neke gluposti, srćeka, medvjediće,...bla, bla A ustvari iza toga nema ništa nego sama gluma. Ne velim ja sad da neko nije zaljubljen i da neko ne voli nekog, samo hoću reći kako je to pretjerivanje s tim poklonima prevršilo svaku mjeru. Ono upadneš u dućan i kud god se okreneš sve u ljubavnom tonu-ono neznaš el da se izrigaš pred svim tim ljudima kolko mi je dosta svega toga!!



Evo da ne budem toliko kritična u vezi tog kobnog 14.02. želim svim zaljubljenima da provedu što ljepše taj dan i da se vole još više!!! hahahah

Jedna jako tužna priča na koju sam slučajno naletjela na netu i skoro se rasplakala dok sam ju pročitala. Pa pročitajte i vi jer mislim da ovakve ljubavi sigurno postoje!

Kazu da su se voljeli mnogo....bio je od nje stariji mnogo....i kada su mu rekli da ce joj upropastiti zivot rekao je da ce je zauvijek napustiti.Molila ga je da ostane cak je i plakala samo da ne ode. On je rekao da ce joj pisati mnogo.
prvo pismo-stiglo je dan dva nakon rastanka:pisao je da mu je tesko bez nje.
drugo pismo-stiglo je mjesec dana nakon rastanka:pisao je da je uspio da se nasmije.
treće pismo-stiglo je godinu dana nakon rastanka:pisao je da vrijeme cini svoje i da se puno smije.
četvrto pismo-stiglo je pet godina nakon rastanka:pisao je da je bolje sto su se rastali ako bi ih neko vidio rekao bi da mu je ona kcerka a on njoj otac.
peto pismo-stiglo je deset godina nakon rastanka:pisao je"Ti ces mi oprostiti sto sam se ubio dva dana nakon naseg rastanka jer nisam mogao da zivim bez tebe!" Ovo pismo su ti pisali moji prijatelji da bi bolje podnijela RASTANAK

Teško mi je. Opet sam sama. Nakon par dana veze odlučili smo da ćemo zasad biti samo prijatelji...Koliko god sam se pripremala za to, nikad ne možeš biti 100% spreman. Valjda je tako najbolje. Nikad nisam razmišljala na taj način kao što sad u zadnje vrijeme razmišljam. Dogodilo mi se puno toga u 2008. godini da me čisto strah pomisliti što će biti u slijedećoj. Voljela bih imat nekoga uz sebe da me voli, nekoga s kim ću uživati u svakoj provedenoj sekundi,... Tako sam tužna jer sam to imala, ali je sve to nestalo začas. Lako je zavoljeti neku osobu, ali kako izbaciti tu osobu iz svog srca? Kako nastaviti živjeti s tom boli? Kako upoznati neku drugu osobu, ako su ti misli uz voljenog? Kako??? Svi mi kažu moraš biti odlučna, moraš biti jaka i suprotstavit se osjećajima, ali nitko ne kaže KAKO?! Ono kao da je to neka stvar pa ako je baciš u smeće neće ti jako nedostajati. Svi smo mi katkad sebični pa i ja, ali kako nebi bili kad je čovjeku toliko potrebna ljubav neke osobe. A pogotovo u teškim trenucima kad ti treba oslonac.... Slijedeći post će biti malo pametniji kad razbistrim misli, a ja se sad vraćam knjizi "Okvir za mržnju"

Evo nisam dugo pisala, opet sam malo u zaostatku, al nema veze nadoknadit ćemo mi to.
Pa da krenemo iz početka, sretna sam jako jer sam opet sa svojim dečecom. Znam da si budete mislili kak mogu, kaj sam normalna, kaj mi je napravil, al nema veze...Ovo je moj život i ja donosim odluke što ću i kako ću! Prošla godina je bila uzbudljiva, dogodilo mi se puno lijepih stvari, ali i ružnih. Puno toga sam naučila o sebi, životu...itd. Upoznala neke predivne ljude, kao i mog sadašnjeg dečka zbog kojeg sam jako patila i nadam se da više neću jer mislim da je bilo dosta. I onda mi je umrla baka u 11 mjesecu, ali nova je započela super kao prvo super sam se zabavila i na dočeku je bilo svega tak da očekujem da će i ova godina biti uzbudljiva, da ću biti sretnija, da ću upisat faks i da ću biti zdrava. A kao šećer na kraju na novu godinu sam prohodala sa svojim dečecom..opet... heh Nemam više ništ pametno za reći pa ću neki drugi dan pisati....

Želim svima sretnu i uspješnu novu godinu, da mi budete sretni, zdravi, uživajte u životu i sa svojom obitelji, volite se, ljubite se, mazite se, pazite se, sad već malo pretjerujem...pusa svima, a najveća mojoj ljubavi.....

Malo sam u zakašnjenju, al nema veze pa zato svima želim sretan Božić i onima koji to nisu zaslužili, ali Božić je vrijeme opraštanja i zbližavanja tak da nikome ne želim zlo. I jednoj osobi koju sam voljela i možda još uvijek volim, zahvaljujem što se sjetio mene iako to nisam niti najmanje očekivala.
Ovaj post je malo poduži pa ako imate vremena pročitajte, a ako nemate nema veze neću vam zamjeriti.

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svete Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.
Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova. Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana. Kroz adventsko vrijeme naša se razmišljanja i osjećaji kreću i u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. Svako jutro drže se mise Zornice ili Rorate, a vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove i novog htijenja u vjerničkom životu ka samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala.
Slaveći mise Zornice narod je stvorio osobite adventske pjesme. Adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel u stihovima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva.
Hrvatski puk adventsko vrijeme izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane od Svete Katarine, prvo čelo Božića tako da božićni krug pučkih običaja koji započinje s vremenom Adventa, a završava Svijećnicom i danom Sv. Blaža. U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.
Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Sveteog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Svetog Nikole i Svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba ovu službu preuzeo je Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Badnjakom se naziva jedan a u nekim krajevima i tri velika panja, koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.
U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se u Hrvata običaj kićenja stabla javlja relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Božićno drvce, a negdje zelene grane, su osobito vidljiv božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su središte oko kojega se okuplja obitelj i darivaju djeca na Badnjak ili na Božić. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest tog njihovog unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak slavljenja Božića. U osobit događaj obiteljskog zajedništva spada kićenje borova u kući, a pod bor se redovito stavljaju i jaslice ili koji drugi znak Božića.
Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Na jaslice ukazuje reljef Kristovog rođenja u luneti trogirske katedrale, djelo majstora Radovana. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.
Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

Sve vas ljubim....pussssssssse

Kučka nije pogrda. Shvatite taj izraz kao riječ od milja. Kučka nije žena gruboga glasa, nije oštra niti gruba. Uljudna je, ali i odlučna. S dečkima komunicira izravno, gotovo isto onako kako i oni međusobno komuniciraju. Zato je dečku mnogo lakše razgovarati s njom nego sa curom koja se izražava budalasto ili se čini previše emocionalnom, jer ga emocionalno osjetljiva vrsta cura zbunjuje. Kučka zna što voli i lakše joj se izražavati se izravno. Zato najčešće i dobije ono što želi. Evo deset značajki koje definiraju kučku:

1. ZADRŽAVA SVOJU NEOVISNOST
Nije važno je li ona izvršna direktorica tvrtke ili konobarica u krčmi. Pošteno zarađuje za život. Časna je i ne stoji s ispruženom rukom, niti očekuje da je dečko stalno časti.

2.NE PROGONI DEČKA
Mjesec, zvijezde i Sunce se ne okreću oko njega. Ne zakazuje sastanke s njim kad joj se učini da će se njezin veliki Merkur gibati retrogradno u njezinu malu Veneru. Ne progoni ga niti ne veže uza se uzicom. On nije središte njezina svijeta.

3. TAJANSTVENA JE
Postoji razlika između iskrenosti i razotkrivanja. Kučka je čestita, ali ne otkriva sve. U verbalnom smislu ne stavlja sve karte na stol. Pretjerana prisnost potiče zanemarivanje, a predvidljivost dosadu.

4. NAVODI GA DA ČEZNE ZA NJOM
Ne viđa se s njim svake večeri niti mu ostavlja duge poruke na telefonskoj sekretarici. Ne prelazi već prvog tjedna na onaj afektirani djetinji govor tipa: "A ko je moja maja jubav ?". Dečki čežnju izjednačuju s ljubavlju. Čežnja je dobra stvar.



5. NE DOPUŠTA MU DA VIDI KAKO SE ZNOJI
Ne dopušta da komunikacija postane zbrkana i izbjegava razgovarati s njim kad je uznemirena. Kad razbistri glavu, sažeta je i govori jasno.

6. SAMA VLADA SVOJIM VREMENOM
Pušta da se stvari lagano odvijaju, osobito kad se njemu žuri. Kreće se u vlastitom ritmu, a ne u skladu s njegovim, ne dozvoljavajući mu da preuzme nadzor nad njom.

7. ZADRŽAVA SMISAO ZA ŠALU
Njezin smisao za humor dečku poručuje da je cura na distanci. Međutim, njegovo joj nepoštovanje nije smiješno.

8. SVJESNA JE DA MNOGO VRIJEDI
Kad joj dečko uputi kompliment, zahvali mu. Ne pokušava ga razuvjeriti, niti se crveni. Ne ispituje ga kako je izgledala njegova bivša i ne natječe se s drugim ženama.

9. OSIM NJEGA IMA JOŠ STVARI KOJE JE STRASTVENO ZANIMAJU
Kad dečko ima osjećaj da nije središnja točka njezina postojanja, tada mu je ona još poželjnija. Ako je dovoljno zabavljena drugim stvarima, tada se neće ljutiti kad on bude zauzet. Dečko ne posjeduje monopol nad prostorom za iznajmljivanje u njezinoj glavi. Ne dobiva stol u središtu dvorane, niti onaj uz prozor. Dobiva jedan od onih malih slolčića uz vrata na kojima piše Izlaz

10. ONA SE PREMA SVOME TIJELU ODNOSI S POŠTOVANJEM
Pazi na izgled i zdravlje. Samopoštovanje osobe odražava se u načinu na koji se brine o svom tjelesnom izgledu. Ako joj dečko kaže da mu se ne sviđa crveni ruž, ona će ga ipak staviti ako se zbog njega osjeća ugodno.

I ZATO, CURE, NEMOJTE SE UVRIJEDITI KADA VAS NETKO NAZOVE KUČKOM...PONOSNO NOSITE TO IME!